Tuesday, August 26, 2008

AMERIČKI SNOVI

Današnji globalni svet skoro u celini reflektuje tzv. američki san. To je u velikoj meri san skorojevića i dodjoša, siromaha u džepu ali još više u duhu, o materijalnom bogatstvu. U ime tog sna se osvaja, ubija, krade, laže i vrše genocidi. To su snovi belačke hrićanske kulture koja se je imperijalno širila raznolikim krstaškim i osvajačkim ratovima, podjarmljivala narode asimilujući ih prisvajajući tudje teritorije i bogatstva. Zbog tog sna više od 200 godina traje zakoniti genocid nad Indijancima u Americi... Kada je otomanska država 1915. izvršila genocid nad Jermenima, pobivši u kratkom vremenu više od milion ljudi, tadašnji američki ministar inostranih poslova Robert Lensing izjavio je, citiram: Suština suverenosti je u otsustvu odgovornosti. Drugim rečima, onaj ko fizički vlada nekim prostorom može tamo da radi šta hoće - ne odgovara nikom, sem bogu. ( A kod boga znamo kako je: gurneš popu pare pa si problem savesti rešio, ili sazidaš crkvu i sve u redu - hrišćanske crkve po svetu, svih provenijencija, su više dokazi zločina nego religioznosti ). Zanimljivo je da logiku suverenosti listom preuzimaju svi balkanski ratni zločinci, nesudjeni državnici svojih banana država. Njihove odbrane u Hagu zasnivaju se na izjavama: A kako Amerikanci mogu /da ubijaju, kradu i lažu / a mi ne možemo ? Ovakva, kaubojska, skorojevićka - po svemu nakaradna - logika je dobar pokazatalj plitkosti naše ( naveliko opevane i naširoko hvaljene ) kulture. I kad pominjem reč kultura, hteo bih da dodam i ovo: kultura Severnoameričkih Indijanaca stara je više od 16 000 godina i sigurno je najstarija živa kultura na svetu. To je kultura suptilnog saživota sa prirodom u okviru koje je priroda postala jedina njena crkva. Po tome ova kultura potseća i na japanski šintoizam. Samo zahvaljujući tako dubokim kulturnim korenima Indijanci su mogli da prežive genocidni materijalizam belaca i većinom ostanu takvi kakvi su. Njihovi hiljadugodišnji snovi, toliko različiti od 'američkog sna' nastavilu su da žive sa njima. Snovi ljude čine takvim kakvi su. Danas sam u svom američkom blogu: http://weblog.xanga.com/dimitaranak zapisao haiku o američkim snovima:


Američki san o bogatstvu.
Čeroki sanjaju o slobodi.
San crnca da postane belac.
Šta sanjaš ti ?


Dimitar Anakiev


PS. Amereičkih Indijanaca danas ima oko 2,7 miliona. Od nekada 3 000 plemana ostalo je zvanično 550. Neka od tih plemena su pred izumiranjem, imaju po stotinak ljudi, medjutim neka su uspela da održe svoju snagu: Čeroki i Navaho, na primer, imaju svaki po 300 000 ljudi. Bez obzira što se situacija razlikuje od rezervata do rezervata, i što su se mnogi Indijanci izvan rezervata asimilovali u belačku kulturu novca, uspeli su u velikom delu da prežive zajedno sa svojom kulturom prirode.

PPS. Ako nam je u ova globalna vremena već svima sudjeno da živimo u američkom zagrljaju, imamo izbor kojim američkim snovima ( i vrednostima ) želimo da pripadnemo: kaubojskim ili indijanskim. Što se tiče haiku pesnika čini se da je odgovor na dlanu. Zato je mislim besmisleno ( ako ne i nemoguće ) odbacivanje Amerike. Ali unutar nje treba naći one njene delove koji po vrednostima ne pripadaju kaubojskoj logici današnjog sveta.

Monday, August 25, 2008

STAZA INDIJANSKIH SUZA


( Mapa pokazuje "Puteve Suza" tj. depotacije američkih indijanaca rade pljačke njihovih zemljišta )

Američki predsednik Andrju Džeferson potpisao je 1830. zakon o deportaciji pet velikih indijanskih plemena u rezervate, koje su im kasnije takodje ( suprotno ugovoru ) ili oduzeli ili smanjili. Tako je sproveden prvi takoreći "demokratski genocid", podržan od senata iako ga je američki ustavni sud smatrao nezakonitim. Taj zakon su pripremali i svi raniji predsenici SAD tako da se može smatrati ključnim konstitutivnim delom Američke države i njenom stalnicom. Njegov cilj bio je obična pljačka zemlje tj. "zakonito" otimanje tudje zemlje. Pet velikih plemena: Čiroki, Čikasau, Koktau, Krik i Seminole proterali su sa najplodnije američke zemlje i teritorije velike kao Zapadna Evropa. Indijanci, a posebno Čeroki - nacija visoke kulture koja je tada imala i svoje pismo, novine i literaturu - zovu to "preseljenje" Stazom Suza ( Trail of Tears ). Indijanci su bili proterani vojskom iz svojih staništa, dovedeni u koncentracione logore, a onda iz logora pod pratnjom sprovedeni do suve i puste prerije srednje Amerike. Tokom zimskog puta od preko 2 000 km bili su i bezobzirno ubijani, samo Čeroka je usput stradalo više od 4 000. Zanimljivo je da su Indijanci opstali tokom sledećih 200 godina genocida na svojim pustim teritorijama odbijajući da prihvate "zakone civilizacije" iako i danas, u srcu kapitalizma, više od 50% stanovnika rezervata živi ispod granice siromaštva. To mogu samo narodi izuzetno jakog duha i kulture. Po tome su američki Indijanci svojevrsni heroji današnjeg sveta i simbol naše, zapadne, pljačkaške, civilizacije. Ali u rezervatima Indijanci ne priznaju privatnu svojinu - sve je kolektivno - i može se reći i da su američki Indijanci i poslednji komunisti na planati ( reč je o prirodnim komunama a ne o marksističkim ). Sledeći haiku posvećujem pesnikinji iz plemena Čiroki ( Cherokee ) koja se zove Marta U-mesec-zagledane-brade ( Martha Moongazer Beard ) koja i danas piše dirljive pesme o stradanju svog naroda, i još jedan haiku koji tematizira Stazu Suza.

Marti

brade još zagledane u mesec
sa 200 godina starim telom
pljačke i genocida


na kraju Staze Suza -
suze naterane da postanu
bižuterija

Dimitar Anakiev


PS. ovi haikui su originalno nastali na engleskom, i objavljeni su u mom američkom haiku blogu: http://weblog.xanga.com/dimitaranak


HVATAČ SNOVA - 3 haiku

Na slici: hvatač snova


šest republika, nebo
i Jadransko more
prodati za novac

genocid nad
1,219,000 snova
prećutan

na rasprodaji
indijanski hvatač snova
-3,95 $


Dimitar Anakiev

Sunday, August 24, 2008

RUSTIKA ( 2 ) - tri politička haikua


















mekeću, mekeću,
mekeću -
ratni zločinci

na Balkanu
u ime rustike
rastu svastike

botaničari i astronomi
nalaze nova imena
za ratne zločine

Dimitar Anakiev



Thursday, July 31, 2008

TRI POLITIČKA HAIKUA - Na temu balkanske rustičnosti



SEOSKA IDILA



















Sa dušom punom kozjeg mleka
rustični heroji
pune zatvore


Iz opanaka
preko frižidera
do Haga


Iscepasmo košulje
pa sašismo
dve tri nacije


Dimitar Anakiev


LEDENI STRAH - Haiku kalendar (27)



LEDENI STRAH/zima,život [ led, ledenice, inje, ledeni strah ]

Kako to biljka
prikriva ledeni strah
od nestajanja ?

Tomislav Mijović


Tomislava Mijovića sam par puta u ovom blogu pretstavio kao pesnika lirske meditacije a uzimao za primer njegove haikue koji su bili objektivne skice. Gornji haiku je medjutim meditativan, u njemu pesnik kroz proces poistovećenja sa prirodom projecira svoje misli na biljni svet i tako ga personifikuje. Izmedju velikog broja sličnih pesama uzetih iz knjige U blagosti i osami, najdublji utisak ostavljaju meditacije na reci, koje su na žalost prečesto sasvim apstraktne. Gornja pesma medjutim ima kigo i sasvim je moguće da nije primarno nastala u autorevoj psihi ( kao ekspresija, dakle ) koja se suočava sa prolaznošću već da je prva pomisao nastala pri pogledu na smrznuto bilje ( kao impresija ). Kigo ledeni strah ne deluje kao veštačka retorična figura jer često u životu čujemo da se neko smrznuo od straha. Bilo da je po nastanku ova pesma expresivna ili impresivna ona pokazuje dobru kigo tehniku. Upotreba kigoa nam omogućava, dakle, gradjenje složenih metafora, ali takodje i izražavanje jednostavnih, svokdnevnih misli koje opredmećene kigoom dobijaju na plastičnosti, uverljivosti i konkretnosti.

Wednesday, July 30, 2008

SEVERNI VETAR - Haiku kalendar (26)


Na slici: Nel Whatmore, Severni vetar




SEVERNI VETAR, zima, nebo [ severac, košava, bura... ]













Gradsko djubrište.
U grlić prazne flaše
svira severac.

Tomislav Mijović

U prethodnom postu sam pomenu Tomislava Mijovića kao pesnika koji progovara iz izbrušene forme. Ovaj haiku to potvrdjuje. Za Srpski haiku kalendar je haiku zanimljiv i zbog toga što je slika koju pesnik ocrtava vrlo skladno komponovana na način da namera sezonske reči, kigoa, severac, biva vrlo dobro postavljena u kontekst cele slike. Slika gradskog djubrišta čini se idealno nadjenom
ilustracijom namere kigoa, jer je to slika pustoši koju donosi zima. Na svaki način uzorna pesma koja može poslužiti kao školski primer upotrebe kigoa u haiku. Zanimljivo je primetiti i dinamičnost pesme, koja deluje više kao kratki film nego kao statična slika. Pesnik počinje pesmu sa filmski poznatim uvodnim kadrom u totalu ( establishing shot ) - širokom slikom djubrišta a zatim njegova kamera prilazi, putuje do detalja - flaše, gde nas upoznaje sa glavnim likom ove scene: severcom i sa tim šta junak ove pesme-filma radi: svira u flašu. Zato treba biti oprezan kada haiku imenujemo slikom; haiku jeste slikovit ali nikad samo slika. Mnogo preciznije je opredeliti haiku rečju metafora nego slika. U gornjoj pesmi je takodje metaforička pesnička figura personifikacije, koja je zapravo tačka spoja pesničke duše sa vidjenim prizor, tačka u kojoj pesnik i prizor postaju jedno. Veliko zadovoljstvo je sakupljati i čitati vrhunce srpskog haikua: za mnoge kod nas verovatno iznenadjujuće puno haiku poezije na izuzetno visokom nivou, takve koja stoji uz rame japanskom haikuu.